Danijela je još više mrdala zadnjicom i znala da su njene uske farmerke veliki hit. Tako dobro su se oblikovale uz njenu guzu, izgledalo je kao da su naslikane na njoj i volela je da ih nosi… posebno zbog svog tate. On nije mogao da se zasiti tog divnog prizora i više nije ni skrivao poglede. takođe, njene grudi bile su takođe slobodne ispod odeće i skakutale su sa svakim njenim korakom. Držali su se za ruke dok su hodali zajedno.
„Ne mogu da verujem koliko si neodoljiva“ rekao je Aleksandar dok je zviždao njenoj slatkoj guzi u farmerkama.
„Tata, očekivala sam da si gospodina a ne klinac koji zviždi lepim devojkama hehe“ kikotala se.
Nije joj bilo bitno što se glupira i ponaša kao klinka. Zabavljala se. „Šta ću kada sam opčinjen tobom dušo, a te farmerke… vau!“ osmehnuo se i lupio je nežno po guzi, iako su bili u javnosti.
„Mnogo mi prija kada mi kažeš koliko sam lepa. Nisam to čula dugo, dugo vremena.“ šapnula je Danijela i stala da zagrli tatu. „Čak mi je jednom rekao da sam ružna, razmaženo derište i da ne znam ništa o…“ – zastala je i spustila pogled pre nego je dodala: „…zadovoljavanju muškarca.“
„Hej, lepotice. Znaš da to nije tačno, prelepa si, pametna, ambiciozna… a za ono… čisto sumnjam.“
„Rekao mi je da je njegova ruka bolja od mene.“
„Uhh… ako ikada ponovo vidim tog malog kretena… izbiću mu zube!“ zarežao je Aleksandar. „Vrlo dobro znaš da je sve laž! Ti si jedna od najlepših žena koje sam ikada video. A što se tiče one druge stvari, siguran sam da je to njegova krivica, a ne tvoja!“, rekao je dok ju je držao za lice i ljubio u čelo pa u nos.
„Ma znam ja da vredim tata, ali teško je to slušati. Čovek počinje da veruje u to, čak i ako je čisto sranje“, rekla je Danijela.
„Ti si jebeno savršena. Razumeš?“ – dlanove je sa njenih obraza polako spustio niže i obuhvatio joj guzu. Smeškao se dok su stajali zajedno, gledajući se u oči, dok je on uživao u njenoj zadnjici. Obožavala je osećaj tate uz svoje telo.
„Volim te tata… smoriću se kada odeš kući i ostaviš me ovde samu.“
„Ne razmišljaj o tome sada. Hajde da se zabavimo. Šoping će te oraspoložiti!“, rekao je i s ljubavlju je udario po zadnjici.
„Polako sa tim pljeskanjem tata… unerediću gaćice“ – rekla je i odmah poželela da je mogla povući reč.
Ipak, tata je to jasno čuo. Namignuo joj je i odgovorio: „To nikako ne bismo želeli – zar ne?“
***
Aleksandar i Danijela su se u jednom trenutku razišli, želeli su da kupe poklon jedno drugom, ali bez da druga strana zna koji je poklon u pitanju. Šetajući tržnim centrom, Aleksandar je tražio nešto posebno za Danijelu, ali nije mu ništa posebno zapalo za oko, sve dok nije zavirio u jednu prodavnicu nakita.
Dahtao je dok su mu oči prelazile preko divnog nakita i znao je da će se Danijeli svideti. Kasnije, Aleksandar je došao na dogovoreno mesto i čekao ćerku. Posmatrao je ljude, a jedna osoba mu je zapala za oko. Čovek je bio u invalidskim kolicima i gledao je u prodavnicu iz koje je Aleksandar upravo izašao.
„Zaista imaju lepe stvari“, rekao je Aleksandar i video je namršteni izraz na čovekovom licu. „Ćao, ja sam Aleksandar.“
„Ćao, ja sam Luka. Da, naravno da imaju, ali srećan sam ako imam pedeset evra kod sebe.“
„Za koga kupuješ?“
„Moju ženu… nikad ne mogu dovoljno da uštedim da joj kupim nešto lepo i to me toliko nervira.“ rekao je Luka i počeo da se povlači, ali ga je Aleksandar zaustavio.
„Hej, da se dogovorimo. Izaberi šta god želiš, a ja ću platiti, može?“ upitao je Aleksandari. „Vidi šta sam upravo kupio svojoj devojci“, rekao je i pažljivo pustio Luku da pogleda. Bio je oduševljen! „Da li ti i tvoja žena imate dece?“ upitao je Luku.
„Da, imamo tri devojčice i biće ovo ‘loši’ praznici.“
Aleksandar se okrenuo i izvadio novčanik da prebroji novac. „Mani se, ja ću to rešiti.“ – čuo je ćerkin glas. „Ja ću mu pomoći tata. Videla sam iz daljine i shvatila da želiš da mu pomogneš.“
„Ja… ja… ja nemam reči!“ – uzdahnuo je Luka kada su mu Aleksandar i Danijela dali novac da kupi predivan prsten, lančić i dve ogrlice. „Niste sveni koliko će moja deca i žena biti srećni“, rekao je Luka.
„Drago mi je što smo mogli da vam pomognemo“, rekla je Danijela.
***
„Pa, šta si mi kupila?“ zadirkivao ju je Aleksandar, pokušavajući da zaviri u jednu od njenih kesa dok su sedeli u restoranu. Ona mu se samo osmehnula i otela kesu, pre nego što je mogao da vidi unutra.
„Nećeš videti svoj poklon blesane, ali ću ti dozvoliti da zaviriš u jednu kesu i možeš mi reći da li je ono što sam kupila okej ili ne“, osmehnula se i pružila mu srednju kesu. Danijela ga je gledala kako zaviruje i smejala se kada su mu se oči raširile. „Je li to dobro tata?“ Kupila je gomilu lepih gaćica i po izrazu njegovog lica, znala je da mu se jako sviđaju. Pregledao je sićušne gaćice, uživajući u različitim bojama, a primetio je i da nekoliko njih izgleda providno.
„Sviđaju mi se… mnogo.“ Aleksandar se osmehnuo. „Oh, molim te prve obuci ove male ružičaste. Imam osećaj da će ti ta boja ekstra stajati!“ – namignuo joj je.
„Jel to znači da želiš da ih vidiš na meni tatice?“
Na tu reč Aleksandar je za trenutak izgubio dah. „Dušo… jedva čekam da ih vidim na toj tvojoj slatkoj guzi.“
Iako je znala da on to oseća, ona nije očekivala da će to jasno i glasno da kaže. Tada je mogla da oseti kako joj male gaćice preplavljuje topli sok iz ribice. „Nevaljao si tatice…“ – namignula mu je.
Ali Aleksandar je uzdahnuo. Bio je ponosan na ćerku i na njihov novotkriveni odnos, ali blaga tuga viđena je tada u njegovim očima. „Nisam bio ni sa kim, čak ni sa tvojom mamom poslednje dve godine njene borbe.“
„Ohh… izvini tata. Nisam znala da… mislim, preterala sam… inače te ne bih baš toliko zadirkivala“, rekla je Danijela sa nevaljalim osmehom.
„Ne smeta mi tvoja razigranost. Čak… čak mi i veoma prija“, rekao je Aleksandar zauzvrat i video je da joj misli rade punom brzinom.
„Nikad se ne zna. Možda ti Deda Mraz sa zakašnjenjem donese neku lepu, mladu devojku za Božić.“
„Misliš da sam bio dovoljno dobar tokom godine da to zaslužim?“
„Ti si savršen tatice. Zaslužio si sve najbolje… a posebno jednu slatku lepu devojku… Da li bi ti se to svidelo? Pravu onako lepu devojku da je držiš, ljubiš i, khm… nateraš je da vrišti na nekoliko sati.“
„Nekoliko sati? Mislim da me malo precenjuješ.“ – prasnuo je u smeh.
„Takav macan kao ti?? Ma možeš ti i više… uz male pauzice naravno.“
„Ali nikada nisam čuo da Deda Mraz donosi devojku kao poklon.“
„Mnogo toga ti ne znaš.“
„Pa ćeš me ti naučiti, a?“
„Naravno. Nemoj ti mene da potcenjuješ! Uostalom, imam neke zaista dobre veze i ako budeš dobar dečak…“ zastala je da ugrize usnu i dodala. „Možda ispod jelke pronađeš nešto zanimljivo.“
„Uhhh.. voleo bih to.“
Danijela je tada malo prišla kako bi mu bila bliže za stolom. Govorila je tiho: „Ako bi se to recimo ostvarilo… šta bi radio sa njom?“ upitala je Danijela slatkim glasom. Bila mi je tako blizu da je trljala vrh svog nosa o njegov.
„Uff teško pitanje, lepa devojka… šta bih radio sa njom? Ne znam, prošlo je toliko vremena, nisam siguran.“
„Očigledno ne razumeš kako ovo funkcioniše.“ – namrštila se Danijela i spustila ruku na njegovu putinu. „Moraš mi reći da bih to mogla da prenesem Deda Mrazovim pomoćnicima.“
„Aha.. oni su ti veza dakle?“
„Šššš… tiše. To ne sme da se sazna. Dakle… Želiš da bude lepa?“
„Veoma lepa.“
„I da radi sve što ti se sviđa…“
„U krevetu?“
„Da tatice… u krevetu.“
„Siguran sam da će biti lepa, ali taj drugi deo… to ću zadržati za sebe.“
„Znači tajanstven si… u redi, sviđa mi se to. Ali hajde, bar jednu stvar? Šta je ta jedna stvar koju stvarno voliš da devojka uradi za tebe?“
Iako ga je upitala, Danijela je imala dobru predstavu o čemu se radi. Kada je živela kod kuće, čula je mamu kako oralno zadovoljava tatu mnogo, mnogo puta i znala je da voli da bude u maminim ustima. Nekada je bio preglasan i govorio joj to… hvalio je njene usne, njena usta i grlo. Svako dete ponekada čuje roditelje dok vode ljubav, ali te scene su su joj ipak ostale posebno u sećanju.
Ipak, tata je čutao. „Ne moraš da kažeš tatice… shvatiću ja to sama.“ – rekla je i nežno ga poljubila pravo u usne. I nije tu stala, Danijela mu je vlažnim jezikom prešla preko usana. „Ono što znam jeste da će imati nešto lepo, toplo, usko, da ti možeš da staviš tu svoju veliku stvar… u nju… mislim, ako… khm… želiš.“ dodala je Danijela i prekinula poljubac.
„To bi bilo jebeno savršeno. Pitam se kako će izgledati.“
„Imaće lepu kosu kao moju, duge seksi noge, sjajno telo…“
Pogledao je Danijelu i rekao: „Dakle ličiće na tebe.“
„Ako ti tako kažeš.“
„Ali, zar to ne bi bilo malo čudno?“
„Zašto bi bilo čudno?“
„Pa ako liči na tebe… bilo bi kao da je ona na neki način… moja ćerka.“
Danijela se nagnula i poljubila ga: „Ne vidim problem u tome. Važno je da će želeti da radi stvari od kojih će ti stati pamet.“ Danijela je zastenjala na njegovo uvo, dozvoljavajući svom toplom jeziku da nežno dodirne njegovu ušnu resicu.
„Ufff jebote… možda je to ipak preveliki zalogaj za muškarca mojih godina.“
„Mmm, kladim se da si još uvek veoma jak tata. Čovek poput tebe odiše sirovom seksualnom energijom… kladim se da joj ne bi smetalo ni da…“
„Šta dušo? Šta joj ne bi smetalo?“
Danijela se pomerila da ga pogleda u oči: „Da je napuniš tatice.“ – namignula mu je i osetila kako se sav stresao. „Hajdemo sada… vreme je da se vratimo kući kako bi mogla da isprobam sve što sam kupila.“
„I gaćice?“ – pitao je nestrpljivo.
„Naravno… ja sam tvoja čerka i moj je posao da te dobro napalim za tvoj novogodišnji poklon… zato budi spreman!“ Danijela je ustala, spustila se u njegovo krilo, grleći ga i lepo, vlažno ga poljubivši.
„Ohhh ljubavi!“ Aleksandar je zastenjao na njena usta i osetio je kako se kikoće.
Kraj 2 dela
[…] OVDE je 2. deo priče – Klikni! […]