Nije lako biti i mama i profesorka 2. deo
„Kako sporo ide vreme.. tek drugo predavanje gotovo.“ – rekla sam u sebi i sela za sto u kancelariji. Odlučila sam da stavim kaficu, prvu tog jutra, i da dovršim neke administravne obaveze. Dok sam pijuckala kaficu, pojavila se i moja koleginica Sara. Delovala je rastreseno, neuredno i zadihano. „Ti vidiš koliko je sati?“ – pitala sam je i gledala kako seda i namešta svoj karmin. „Izvini Anice, znam. Malo sam se zadržala .. neplanirano.“ Dva tri puta sam pronjuškala vazduh i upitala je: „Khm, jel ti to pušiš?“ Pogledala me je [Priočitajte sve…]