Letnje jutro sa komšinicom
Svanulo je prerano, kao što to leti ume. Soba mi je okrenuta ka istoku i sunce me svako jutro pogodi pravo u oči, jer roletne odavno ne rade. Tih dana sam ustajao skoro protiv svoje volje, kuvao kafu i izlazio na terasu da gledam Dunav kako svetluca pod prvim zracima. Zgrada je još spavala, novine su mi šuštale u rukama, a ja sam lencario bez osećaja za vreme, prepušten toplini i sporom ritmu jutra. U tom polusnu primetio sam pokret na terasi preko puta. Ona. Komšinica o kojoj se šapuće, ali se [Priočitajte sve…]