Moja rođaka Dunja i ja smo odrasli zajedno, živeći na suprotnim stranama iste ulice. Naši baba i deda su takođe živeli nekoliko ulica dalje. Moj deda je nasledio fabriku papira od svog oca, i cela porodica je odrasla u tom kraju zajedno, većina familije je radila u fabrici. Bili smo bliski. Kad god bi Dunjini roditelji otišli na nekoliko dana, ona bi došla kod nas kući, a njeni roditelji bi uzvratili uslugu kada bi moji putovali. Ponekad smo čak i zajedno išli na odmor kao velika porodica.

Dunja mi je više bila kao sestra nego kao rođaka, i to nam je svima odgovaralo jer nismo imali rođene braću i sestre, a razlike između nas je bila samo tri meseca. Pravili smo jedno drugom društvo tokom celog detinjstva. Razumeli smo se, poštovali, delili dobro i loše.

**

Nedavno sam počeo da radim kao elektrotehničar u fabrici nakon završetka srednje škole i u poslednje vreme sam Dunju viđao mnogo manje, pre svega zato što je otišla na fakultet u drugi grad. Kada sam saznao da će tog vikenda doći kući na par dana, bio sam srećan i želeo sam da se napokon vidimo i družimo kao nekada.

Bio je petak veče tog vrućeg leta, bio sam iscrpljen posle napornog dana na poslu. Sedeo sam napolju na terasi, uživajući u relativnom miru i hladnom pivu, kada se zaustavio automobil i poznati glas je prekinuo tišinu.

„Hej! Pa gde si ti?“ pozvala je Dunja kroz suvozačev prozor.

„Gde si ti? Pobegla u veliki grad i zaboravila na mene? Čiji je to auto?“ odgovorio sam, ustajući.

„Ovo je Ivana!“ rekla je, naginjući se unazad da bih mogao da vidim vozača.

„Zdravo! Ti mora da si Marko! Ja sam Ivana“, viknula je, jedva čujno od buke motora. Auto je bio prava kršina. Kad sam prišao, Ivana se pojavila u vidu i mogao sam da vidim blistavo mlado lice kako gleda kroz sivkaste lokne.

„Hej Ivana, drago mi je.“ – pružio sam ruku da se rukujemo.

Ivana je završila parkiranje i ugasila bučni motor. Vratio se topli mir. „Dunja me je pozvala da svratim za vikend. Rekla mi je koliko je lepo ovde. Ali morala sam da ponesem ove silne radove da studenti ne bi čekali svoje rezultate“, objasnila je.

„Studenti?“

„Ivana je profesorka“, rekla je Dunja. rođaka i drugarica

Bila je veoma mladolika. Pretpostavio sam da je Dunjina koleginica sa faksa. „Pa, ja sam zapravo samo asistent“, skromno ju je ispravila Ivana. „Diplomirala sam prošle godine, ali je fakultet želeo da me zadrži.“

„Pa to je super.“ Uzeo sam kutiju sa knjigama iz prtljažnika.

Posmatrao sam Dunju, nisam je video nekoliko meseci. Ostala je i dalje vitka, nasmejana, vesela… jedino je malo promenila frizuru puštajući kosu da joj poraste do polovine leđa. Dok sam pratio devojke do ulaznih vrata kuće Dunjinih roditelja, primetio sam u sebi koliko su slične. Obe brinete, slične visine i građe, i nose iste uske farmerke. Delovale su samouvereno i imale su svo pravo na to jer su bile predivne.

Mada, pitanje je koliko ja imam pravo da pričam o tome. Nisam imao mnogo iskustva u tom trenutku. Zapravo, nisam imao nikakvog iskustva, ako znate na šta mislim. Imao sam nekoliko drugarica iz srednje škole sa kojima sam išao na koji sastanak, ali nikada nisam imao devojku. Bilo je to konzervativno, pomalo ruralno područje. Voleo sam da živim tamo, ali ponekad sam zavideo Dunji što je mogla da ode i iskusi život u velikom gradu. Uvek sam pretpostavljao da je podjednako neiskusna kao i ja.

„Želite ovo gore u gostinskoj sobi?“

„Da, Hvala Mare, srce si!“ odgovorila je Dunja. Njeni roditelji su bili odsutni zbog posla. Pitao sam se da li je tempirala svoju posetu kući tako da se poklopi sa tim da ima kuću za sebe. Tačnije za sebe i za svoju novu prijateljicu.

„Tako je udobno ovde! Obožavam!“ rekla je Ivana. Završila je sa razgledanjem sobe, okrenula se i pogledala me pravo u oči. „Tako je lepo konačno upoznati Dunjinu porodicu. Toliko sam slušala o tebi Marko“, rekla je i nastavila da me gleda dok je čekala moj odgovor. Da li me je odmeravala?

„Sve najbolje, nadam se?“ zamucao sam.

„Ohhh naravno. Znaš, Dunja i ja delimo sve! Ona mi je ispričala sve o svom mlađem bratu!“

„Mlađem bratu? Mislim, ona je samo tri meseca starija!“ prigovorio sam.

„I ne tako mali, sudeći po izgledu“, rekla je Ivana tišim glasom.

Da li je mislila na moju visinu? Dunja se pojavila na vratima, spasavajući me od nelagodnosti. „Hoćete li da klopamo? Ne znam za vas, ali ja umirem od gladi.“

„Da, i ja sam jebeno gladna“, rekla je Ivana, bacajući pogled na mene.

**

Dok sam jeo picu u dnevnoj sobi, njih dve su nešto ćaskale u kuhinji. „Za vas, gospodine“, rekla je Dunja, noseći mi limenku piva. Ivana se zatim takođe pojavila i sela na sofu.

„Želiš da gledamo film?“ promrmlja Dunja, punih usta pice. dve lepotice

Prelistavali smo filmove da bismo pronašli nešto što niko od nas ranije nije gledao, zatim smo se smestili i počeli da gledamo. Dok smo gledali, deo mene se pitao da li su Ivana i Dunja više od samo prijateljica i da li treba da odem i dam im malo privatnosti. Ali obe su izgleda želele da ostanem. Dakle, šta god, pica i film su bili lep način da se provede mirno veče. Kako je napolju postajalo sve mračnije, Dunja je ustala da navuče zavese. Vratila se sa gomilom pokrivača i ponudila ih meni i Ivani.

„Sjajno, kao da mi čitaš misli“, rekla je Ivana, uzimajući jedno i ušuškavajući se u njega.

Osećao sam se zbunjeno jer je Ivana tada prišla do mene i pokrila me zajedno sa njom, iako mi je bilo toplo i pokrivač mi nije trebao. Ali nisam se bunio, njena blizina je bila prijatna… sve dok nisam osetio njenu ruku na svojoj butini! Znam da zvuči nebitno, ali morate shvatiti da je to bio prvi takav dodir neke devojke na meni! Da li treba da odgovorim? Šta ona želi? Šta ako se samo šali? Zašto ovo radi dok Dunja sedi pored nas? Da li ju je Dunja nekako nagovorila na ovo?

I dalje je gledala pravo ispred sebe, naizgled samo gledajući film. Odlučio sam da napravim pokret. Ispod ćebeta, prebacio sam ruku na njenu butinu, potpuno opušteno i bez pomeranja. Nije se pobunila. Nastavili smo da sedimo tako u tišini, sa rukama jedno drugom na gornjem delu butina.

Ivana je napravila sledeći potez. Pomerila je ruku ispod ćebeta, tačno je spuštajući na moje međunožje. Skamenio sam se! Prsti su joj se blago pomerali, opipavajući gde se nalazi. Držala je ruku preko cevastog oblika koji se formirao u mom šortsu. Nije bilo apsolutno nikakve iluzije da ne zna tačno šta radi. Ali baš kada je njena ruka trebalo da pređe granicu između rizičnog i intimnog, ona se uspravila, povukla ruku i posegnula za svojim pićem. Ispila ga je i ustala.

„Ljudi, bio je zaista dug dan a ovaj dosadni film me je samo dodatno uspavao!“, rekla je. „Da li vam smeta ako se bacim na spavanje?“

„Ne, naravno da ne…“, rekla je Dunja. „Imaš li sve što ti treba? Znaš gde je kupatilo?“

„Sve znam dušo“ – rekla je, prišla joj i poljubila je u obraz. Potom se okrenula ka meni: „Laku noć Marko.“ – nagnula je i mene poljubila u obraz, tik uz usne. Primetio sam da su joj obrazi bili crveni dok je išla uz stepenice do gostinske sobe.

Sačekao sam nekih 10 minuta pre nego sam prišao Dunji: „Ti si ovo sve namestila ili?“

„Nemam pojma o čemu pričaš.“

„Ne seri! Poznajem te… nismo se čuli toliko dugo a sad dolaziš sa nekom drugaricom koja me tu… pipka.“

„Nadam se da te nije ostavila nadraženog“, rekla je kroz smeh.

„Znao sam da je ovo tvoje maslo!“ – viknuo sam, ipak se trudeći da ne budem preglasan.

„Smiri se Mare. Slušaj, mogu sve da objasnim. Ivana i ja smo se upoznale pre nekoliko meseci i postale smo zaista dobre prijateljice. Mnogo mi je pomogla oko pripreme ispita, a ispostavilo se da imamo slična interesovanja. Tako da pretpostavljam da je možeš nazvati mojom najboljom prijateljicom.“

„Mislio sam da sam ti ja najbolji prijatelj.“

„Ti si mi više od toga, moj dragi brat.“

„Dakle, je li to sve?“ upitah. „Vas dve se zabavljate ili tako nešto?“

„Zabavljamo?! Isuse, ne zabavljamo se!“ uzviknu ona. „Da li misliš da sam iznenada preko noći postala gej?“

„Nisam tako mislio. Možda… Ne znam.“

„Klasika… Momak pogleda lezbejski pornić i odjednom je stručnjak.“

„Izvini jebote, bliske ste pa sam pomislio…“ slatka rođaka

Dunja je na trenutak ćutala. Pomerila se u uglu sofe, prekrstivši noge. „Dakle…“ zaćutala je. Sada je imala moju pažnju. „Stvar jeste… seksualna.“ rekla je.

„O čemu pričaš? Jebete se?“ – pitah zbunjeno.

„Prekini sa tom lezbo pričom, ne jebemo se!“ – zakolutala je očima. „Upoznale smo se na faksu, ali znale smo se samo iz viđenja. Posle smo se povezale u jednom klubu ljubitelja romana.“

„Uvek si bila štreberka.“

„Daaakle, ona je bila moj partner za čitanje. Dodelili su nam nešto što bi moglo da se kaže da je na vreloj strani romanse. Obe smo se zaista upustile u to i počele smo da pričamo o tome, u klubu, a zatim i van kluba. Kao što sam rekla, imamo mnogo toga zajedničkog. Obe smo zaista uživale u tome, i to nas je navelo da razgovaramo o stvarima koje volimo…“

Zurio sam u nju. „Kada kažeš stvari koje volite, misliš…?“

„Da.“ Mislim na to. Delile smo sve. I ispostavilo se da jedna stvar koju Ivana zaista voli je nešto što nikada nije mogla da ima. Vidiš, nije lako za devojku. Postoje rizici. Momcima je tako lako. Možeš samo da pojebeš i odeš, bez posledica“, nastavila je. Jebanje. To je bilo nešto novo za Dunju. Kada je otišla na fakultet, bila je klasična „dobrica“. Nikada je ranije nisam čuo da koristi tu reč u seksualnom smislu.

„Mislim, neki momci mogu“, rekao sam postiđeno.

Dunja je to ignorisala. „Za momka, seks je samo… oslobađanje, čin neki. Za nas je drugačije, mi se više emotivno povezujemo. Nije tako lako imati avanturu za jednu noć i zaboraviti na to“, nastavila je.

„Dakle, Ivana želi da spava sa momcima, ali oseća grižu savesti?“

„Ne baš“, rekla je delikatno. „Mislim, možda i to. Ali ona ima nešto specifično. Ona ima fetiš koji nije doživela a željna je. Nije samo seks. To je više od samog seksa, to je nešto što joj pojačava želju. Oseća se privučeno ka tome. Ali nije lako, jer kao što sam rekla, drugačije je za devojku. Ako bi to uradila sa nekim na faksu, pročulo bi se, izgubila bi mesto asistenta. Ako uradi sa nekim u gradu, momci vole da se hvale… sve je rizično.“

„Dunja… hoćeš li mi reći o čemu se radi ili?“

Dunja me je pogledao pravo u oči. „Ona žudi za ukusom sperme“, rekla je tiho i oprezno, ali jasno.

Bio sam zapanjen kada sam čuo ovu reč iz usta moje rođake. Ostao sam bez reči. Mogao sam samo da se nervozno smejem. Ovo je za mene bila neprijatna tema za razgovor. Mislim, Dunja i ja nikada ranije nismo razgovarali ni o čemu seksualnom.

Ipak, povratio sam malo samokontrole, dovoljno da pitam. „Okej, slušaj… ona je lepa. Siguran sam da je dovoljan jedan pogled da bilo kom momku spadnu gaće. Zašto jednostavno ne popuši nekim momcima?“ upitao sam.

„Kao što sam rekla, postoje rizici. Mora da misli i na svoju reputaciju.“

„Ne znam šta bih rekao. Zvuči mi kao da pravite problem od nečega što je tako jednostavno.“ Gledajući Dunju, bilo je jasno da mi nije sve rekla. „Poznajem taj pogled. Nisi mi sve rekla, zar ne?“

Uzdahnula je: „Nije stvar samo u oralnom seksu sa momcima. Ona ima posebnu slabost prema… devicama“, rekla je. „Mislim, ima smisla, zar ne? Neće se zaraziti od device, a njena reputacija je sigurna kod lokalnog momka iz dalekog grada. Uostalom, ti si uvek bio gospodin, zar ne?“

Jedva sam mogao da obradim ono što sam čuo. Moja rođaka je dovela svoju najbolju prijateljicu koja ima fetiš na spermu, pravo kod mene kao da sam krava koju treba pomusti — i da mi se nevinost oduzme za njenu korist. „Ti si jebeno poludela.“ rekao sam i stavio ruke na lice. „Dakle najboljoj drugarici si rekla da sam nevin! Jebote pa ona misli da sam luzer, sto posto!“

„Nisi u pravu! Nju je to oduševilo! Zapravo mislim da će biti obostrano korisno za sve.“ Prišla je i pomazila me. „Da budem iskrens, malo sam se brinula za tebe. Uvek si bio tako nervozan pored devojaka. Mislila sam da bi ovo moglo da ublaži tu nervozu. Da te promeni na bolje.“

Dunja me je poznavala bolje nego iko. Razmišljao sam o svom sledećem potezu.

Kraj 1 dela.

Inc priče

+ Još uvek nema komentara, budite prvi koji će dati svoje mišljenje

Dodajte svoje mišljenje