Sedela je pred ogledalom i posmatrala se, zadovoljna onim što vidi. Naravno, bilo je tu i tamo poneke bore i nabora. Ali, toliko decenija na planeti Zemlji ostavilo bi traga na svakome. Grudi su joj bile velike, sa širokim ružičastim areolama. Više su padale niz grudni koš nego što bi ona želela, ali su i dalje bile čvrste i glatke. Struk joj je i dalje bio uzan, a stomak gotovo ravan – baš kao u vreme kada joj se tada mladi pokojni muž udvarao.

Noge su joj ostale vitke i duge. Oči su joj još uvek sjajile, a kosa joj je bila gusta i sjajna. Nema sumnje, pomislila je uz osmeh, delom je to zasluga Marice. Štaviše, većim delom, dodala je, dok joj se osmeh još više širio. Marica je došla u kuću Rašića još kao mlada žena. Sada je već duboko zagazila u pedesete. Danica ju je zaposlila jer su njene krupne, smeđe oči delovale tako molećivo, a velikoj kući bila je potrebna pomoć.

Nije prošlo mnogo vremena pre nego što je Marica počela da priprema čudne čorbe, pa čak i još čudnije napitke, nudeći ih Danici kao lekove za sve – od obične prehlade do smanjenja bora i zatezanja kože. Služavka je tvrdila da je sve te mešavine naučila da pravi od svoje majke, koja je ostala u zabačenoj džungli – svom domu – negde daleko. U početku je Danica bila opravdano oprezna.

Ali nakon što joj je Marica dala melem za lice i vrat, a bore, činilo se, počele da nestaju, Danica je s oduševljenjem počela da prihvata zelene i plave tečnosti, ulja boje ćilibara i mirisne kreme koje joj je ova žena nudila. Rezultati tog poverenja govorili su sami za sebe, pomislila je Danica dok je stajala pred ogledalom, okrećući se čas na jednu, čas na drugu stranu. Ponovo je sela pred stočić i usmerila pogled na sliku Branka, koju je neko isekao iz novina.

zrele zene srbija

Zelim biti Drolja

Ispuni mi zelju ja sam lokal 670
0906/400-096
120 din/min
Dostupna sada

Stavila ju je u zlatni ram i postavila pored ogledala. Na fotografiji se on smešio – obučen u svoj fudbalski dres, kose natopljene znojem, dok su mu snažne, mišićave ruke zatezale rukave dresa. Podigla je prst i prešla njime preko njegovih ramena, spuštajući ga zatim niz telo, sve do struka. Prst joj je kružio oko ispupčenja između njegovih snažnih nogu, a usta su joj se odjednom osušila. To nije bio njen plan, setila se. Sve je, po ko zna koji put, počelo upravo zbog Marice.

Nakon što je njen divan suprug preminuo – kada mu je automobil, jedne mračne i kišovite noći, proklizao i udario u drvo – Marica je bila zabrinuta zbog Danicine tuge, njene žalosti i izolovanosti. Prošla je godina dana žalosti, pa je Marica – sasvim suptilno – predložila Danici da možda pronađe prijatno društvo među svojim vršnjacima u seoskom klubu.

„Pf-f-f-f“, odbrusila joj je Danica jednom prilikom. „Sve su to same babe i dede. Ko bi još hteo da gleda njihove bore i velike stomake?“ Marica se kikotala. A onda, jednog dana, Marica je utrčala u njenu radnu sobu, držeći isečak iz novina u svojoj šaci. „Gospođo Rašić“, uzviknula je dok je ulazila, „zar ovo nije mali Branko?“ Danica je uzela isečak od Marice i pažljivo ga osmotrila. Mladić na slici bio je izuzetno zgodan – pljunuti njegov deda, samo krupniji, mišićaviji i, naravno, mlađi.

Posmatrala je njegovo muževno, lepo lice: četvrtastu vilicu, krupne oči, nos savršene veličine i pune usne, blago razvučene u osmeh. Uzdahnula je i vratila isečak Marici. „Jeste, to je Branko“, rekla je tihim glasom. „Veoma zgodan mladić.“ Ponovo je uzdahnula. „Bojim se da su svi mostovi odavno spaljeni Marice. Njegovi roditelji ne žele ni da razgovaraju sa mnom.“ Maricine oči su se raširile i zasuzile. „

Porodica mora da ostane na okupu“, rekla je, ne skidajući pogled sa novinskog isečka.

„Zar ne želite ponovo da ga vidite?“

Danica je ponovo uzdahnula. „Naravno da želim. Ali…“

„Bio bi vam lepo društvo“, rekla je Marica. „A i tako je zgodan.“ Zacrvenela se. „A tek ona zmijurina među njegovim nogama… Auh…“

Danica se nasmejala. „Bože dragi Marice! Pa on mi je unuk, a ne neki udvarač!“

Maricin smeh ju je pratio dok je odlazila niz hodnik. Danica je završila svoje poslove i naslonila se na naslon stolice. Istina, tako istinito, pomislila je u sebi. Kakav zgodan mladić. A ona ispupčena izbočina između njegovih butina… Zatvorila je oči i zarumenela se dok je u mislima prizivala Brankovu fotografiju. Sutradan, nakon buđenja, dok je sedela pred stočićem, primetila je da je Marica isekla sliku iz novinskog članka i zalepila je na vrh ogledala.

Tiho je promrmljala nešto neodobravajuće, sve dok joj pogled nije susreo Brankov na fotografiji. Uzdahnula je i stavila prst na sliku. Njen dugi, crveni nokat lenjo je klizio gore-dole po papiru, ona je čvrsto zažmurila. Tokom narednih mesec dana, Marica je nastavila da je zadirkuje pričama o svom unuku, podsećajući je koliko je zgodan i kakav divan osmeh ima. Danica joj je uzvraćala šalama. Ipak, primetila je i da su se Maricini napici promenili – tečnosti u čašama koje su je čekale za doručak poprimile su ljubičastu, a zatim i mutnosmeđu boju.

Verujući svojoj služavki, Danica je nastavila da ih ispija. Uz to, primetila je da se i njen jutarnji pogled na Brankovu fotografiju menja. Oči su joj se duže zadržavale na njemu, a što je duže gledala, to je osećala veću toplotu koja ju je obuzimala. Nedelju dana nakon što je Marica zalepila sliku na ogledalo, Danica je zurila u nju sve dok između njenih butina nije sevnulo nešto vrelo. Trznula je glavom od iznenađenja i spustila ruku među noge. Bože dragi, rekla je sebi, iznenađena.

Bila je vlažna. To joj se nije desilo godinama, još od vremena pre one tmurne nesreće. Prsti su joj se, poput paukovih nogu, uvukli između butina, dok su joj oči ponovo klizile ka fotografiji njenog unuka. Ubrzo je počela teško da diše – ruka joj je ritmično milovala prostor između butina, vilica joj se opustila, a čudan, sladostrastan osećaj prostrujao je preko vrha njenih grudi i niz strane vrata.

Zatvorila je oči i misli su joj odlutale, sve dok se – nekoliko trenutaka kasnije – nije prepustila orgazmu, kakav nije osetila još od prvih dana sa svojim suprugom. Nakon toga, dok je hvatala dah i osećala blagu uznemirenost, brzo se istuširala, pokušavajući da potisne sećanje na taj divan vrhunac od kojeg su joj drhtale butine, usmeravajući pažnju na dan koji je bio pred njom.

Uživanje u Brankovoj fotografiji postao je jutarnji ritual, pa je naložila Marici da pronađe odgovarajući ram za njeno novo umetničko delo. Nedugo zatim, Marica ju je obavestila o Brankovoj povredi. Prošlo je svega nekoliko dana pre nego što je Danica uputila kratku poruku svom unuku, pozivajući ga da se oporavi u velikoj porodičnoj kući. Ruka joj je drhtala dok je pisala poruku, a sve vreme se trudila da zadrži učtiv i brižan ton, iako joj je pred očima bila fotografija iz spavaće sobe i sladostrasni osećaji koje je ona probudila.

Nakon što je zalepila marku na koverat, požurila je uz stepenice, spremna za još jedno „zasedanje” pred stočićem. „Ponovo ga činim jakim”, rekla joj je Marica nekoliko dana kasnije, dok je pripremala doručak za Danicu. „Činim ga jakim i…” Zastala je i pogledala pravo u Danicu. „Činim da voli svoju baku. Da je mnogo voli.”

Na te reči, Danica je prestala da žvaće svoj tost. Krv joj je jurnula u obraze, a Marica se osmehnula. „To je ono što želite, zar ne?” nastavila je služavka. „Da vas on mnogo voli?”

Danica ispusti viljušku na tanjir, a vilica joj se spustila od zaprepašćenja. „Ja… ja… ja… ne znam šta govoriš”, zamucala je. Maricin osmeh pretvorio se u glasan smeh.zgodan unuk

„Mislim da znate, draga gospođo Rašić”, odgovorila je niska, punačka žena. „U redu je”, nastavila je. „Porodica treba da se voli. Da brine jedni o drugima.” Danica je progutala suv zalogaj hleba i oborila pogled. Pred očima joj se pojavio Brankov lik – taj topli osmeh, one otvorene oči, njegova široka ramena. „Slažete se?” Danica je polako klimnula glavom. Disanje joj se ubrzalo i prekrstila je ruke na grudima.

Kada je podigla glavu, Marica ju je pažljivo posmatrala. „Ja ću sve srediti. Ne brinite. Samo uživajte.”

Danica je pokušala da se osmehne, ali joj se vrtelo u glavi. Na šta je to upravo pristala? Znala je, ali nije mogla to jasno da izgovori, niti čak da prizna sebi kako je njeno zarumenelo, vlažno telo reagovalo na značenje Maricinih reči. „Dakle, sve je rešeno.” Danica je sedela za stolom, nemo posmatrajući ženu koja se okrenula nazad ka šporetu. Gledala je u Maricina leđa, dok joj se uzburkane misli polako nisu slegle. Duboko je udahnula.

—-

Zamalo se onesvestila kada je srela Branka uživo – dok je stajao u predsoblju te večeri, oslanjajući se na štake. Uživo je bio još privlačniji. Njegove isklesane crte lica ublažavale su blage oči i pune usne. Njegova široka, snažna ramena delovala su čvrsto i impozantno. Oko njega je zračila aura mladosti, nevinosti i otvorenosti. Kada ga je pozdravila zagrljajem, morala je da zatvori oči i grize usnu. Priljubljena uz njegovo krupno, muško telo, osećala se toliko sigurno i prijatno da ga nikada nije želela pustiti.

Činilo se da mu je drago što je vidi, a ta radost je rasla tokom narednih nekoliko nedelja. Naročito nakon što je počela da sledi Maricin savet. „Često ga grli“, rekla joj je služavka jedne večeri, pružajući Danici čašu sa gustom, ljubičastom tečnošću. „Mora da se navikne na tebe. Na to kakav osećaj pružaš. Na tvoj miris.“ Niska žena je zastala, kao da razmišlja. „Kao kod životinja. Kao što štence prepoznaje majku putem dodira i mirisa.“

Danica se nasmejala u sebi. *Kao da smo samo životinje*, pomislila je dok je pijuckala Maricin napitak.

Ruke su joj drhtale od želje – da ga čvrsto zagrli, da istraži njegove snažne mišiće, da pomiluje njegovu mladu, glatku kožu. Shvatila je da se i njen unuk bori sa novim, nametljivim nagonima. Osećala je to u načinu na koji su je njegove oči pratile, u tome kako mu je telo drhtalo pod njenim dodirom, u njegovom naporu da obuzda dah, u načinu na koji se uvijao i pomerao karlicu, očajnički pokušavajući da izbegne dodir sa svojom bakom.

Mučenje je bilo užasno – ali i sladostrasno. Lebdela je na ivici nečeg neodoljivog, kao da iščekuje dolazak kataklizmične oluje, dok joj je telo drhtalo od iščekivanja. Grizla je usnu, a ruke su joj klizile nadole. Pogled joj je bio prikovan za fotografiju iz novina u zlatnom ramu. Dlanovi su joj prelazili preko unutrašnje strane butina – prvo nežno, a zatim sve odlučnije.

Dok se njihala na stolici ispred stočića, bradavice su joj trncima i svrabom slale signale. Jednom rukom je nastavila da miluje sebe, dok je drugu podigla ka svojoj velikoj, punoj dojci; obuhvatila ju je, a zatim počela da je gnječi. Disanje joj je postalo ubrzano i sve glasnije. „Branko… Oh Branko… oh, dragi”, prošaputala je kroz suve usne. Brana je iznenada popustila i povukla je u duboku, snažnu reku.

—-

Sa lakoćom je podizao šipku sa osam velikih tegova – gotovo bez napora i bez ijedne kapi znoja. Završio je seriju i dodao po jedan manji teg sa svake strane šipke. Nakon ove serije, nameravao je da obori lični rekord, uveren da mu je nadohvat ruke. Šipka — koja se savijala pod tegovima na oba kraja — uz zveket je pala na pod, a Branko je duboko izdahnuo, ispuštajući vazduh iz samih pluća.

Podigao je pogled i ugledao baku kako ulazi na vrata teretane. Presvukla se u širu suknju i obula lake, nazuvne cipele, a oko trupa je imala neku vrstu omotača koji joj je pritiskao velike grudi jednu uz drugu. Dubok izrez otkrivao je pravi kanjon među njenim poprsjem. Dok je ulazila u prostoriju, uputila mu je osmeh. On je progutao pljuvačku i uzvratio osmehom.

„Hej“, reče Branko. „Dobro došla. Nova članica teretane?“

Danica se nasmejala. Kada je ukoračila u dugačku, jarko osvetljenu prostoriju, prizor unuka u sportskom šortsu i majici bez rukava oduzeo joj je dah. Njegovi ogromni, ispupčeni mišići bili su klizavi i blistali su od znoja. Butine su mu ličile na debla, a debeli, izraženi snopovi nabreklog mesa prekrivali su mu ramena i grudi. Šorts mu se zatezao preko ispupčenja između nogu. Morala je da uloži napor kako bi, na nogama koje su joj drhtale, polako — sasvim polako — krenula ka njemu.

„Možeš li mi pokazati kako se to radi?“ Branko se nasmejao i klimnuo glavom. Skrenuo je pogled i sagnuo se da doda još jedan ogroman metalni disk na svaki kraj šipke koja je ležala pred njim.

„Ovo“, promrmljao je, obuhvatajući šipku rukama i spuštajući trup ka podu, „zove se… mrtvo dizanje.“ Danica su se usta razjapila dok je gledala kako butine njenog unuka postaju još veće, a ramena mu se naduvavaju i zatežu. Šipka je klizila uz njegove noge sve do struka, a onda ju je Branko, uz kratak uzvik, pustio. Šipka je teško udarila o pod, a on se uspravio, razmrdao ramena i duboko udahnuo.

Iz njenih usta oteo se kratak dah, a bradavice su joj se ukrutile ispod omotača. On je bog. Ta misao joj je sevnula kroz glavu. Mladi Adonis. I… bio je njen. Glasnije je udahnula dok su te poslednje reči tiho odzvanjale u njenoj glavi. Na zvuk njenog oštrog daha, Branko je podigao glavu i pogledao je, široko se osmehujući. „Lični rekord bako”, rekao je zadihano. „Najteže dizanje tegova koje sam ikada izveo.”

Ona je mogla samo zbunjeno da klimne glavom, jedva shvatajući njegove reči. Jedino što joj je bilo na umu bilo je: Želim ga. Moj Adonis. Prišla mu je, teturajući se na nesigurnim nogama. „Bako”, rekao je Branko, glasom punim brige. „Jesi li dobro?” Izgubila je sposobnost govora. Obuzela ju je neka topla zbunjenost — kao da je pijana ili kao da sanja. Nastavila je da prilazi.seksi unuk

Branko se uznemirio. Baka mu je izgledala kao da je doživela moždani udar ili nešto slično. Kapi znoja blistale su joj na slepoočnicama. Pogled joj je bio zamagljen, a usta poluotvorena. Jarko crvenilo prekrilo joj je obraze i spustilo se niz vrat. „Bako?” ponovio je. Taman je hteo da kaže još nešto, kada mu pogled pade na odevni predmet koji joj je čvrsto prijanjao uz trup. Dve krupne bradavice jasno su se ocrtavale ispod tkanine. Oči su mu se prikovale za njih dok su se njihale na njenim velikim, bujnim grudima.

„Dođavola”, pomislio je, stisnuvši zube. Kao odgovor na prizor bakinih nabreklih, uzbuđenih bradavica i velikih, mekih grudi, u međunožju mu se javio snažan, uznemirujući osećaj. Bila je dovoljna tek sekunda ili dve da mu se polni organ potpuno ukruti — činilo se kao da će svakog trena probiti kroz šorts. Zatvorio je oči i duboko udahnuo; krv je pojurila kroz njegovo telo, ispunjavajući mišiće toplotom i energijom.

Neka izmaglica mu je obuzela um, a on je ispustio dug izdah. Kada je ponovo otvorio oči, baka je bila na svega nekoliko centimetara od njega. Oči su joj sijale, a kroz otvorene usne čulo se njeno teško, duboko dahtanje. Danica je osećala miris njegovog znoja i snažnu, mošusnu muškost koja je zračila iz njega. Otvorila je usta kao da želi da upije taj miris, a u tom trenutku joj se zavrtelo u glavi. „Moj”, pomislila je u sebi. „Moj. Moj.”

Reč se ponavljala iznova i iznova u njenoj glavi dok je pritiskala svoje telo uz Brankovo, grudi su joj se pritiskale uz njegove. Spustila je ruke na njegova ramena i njene oči su se srele sa njegovim. Električna struja je prostrujala od njene glave do stopala i ona je došla do daha. „Branko“, prohriptala je, usne su joj bile samo nekoliko centimetara od njegovih. „Branko, dragi moj.“ On je promrmljao nešto nerazumljivo kao odgovor. Njena karlica je dodirnula debeli, gvozdeni štap u njegovom šorcu, a ruke su joj se obmotavale oko njegovog vrata.

„Dragi moj“, prohriptala je, jače ga stiskajući oko vrata, približavajući im usne. Brankove ruke su je obgrlile i čvrsto je privukle uz svoje telo. Jeknula je jednom pre nego što su im se usne srele – – prvo nežno, a zatim snažno i frenetično. Njegovi zubi su škljocnuli o njene i ona je uvukla jezik u usta svog unuka. Približili su se telima dok su im se usta splela, a jezici izvijali poput jegulja. Progutana čistom, seksualnom glađu koju su oslobodili, Danica je izgubila pojam o vremenu.

Činilo se kao da njihov poljubac traje godinama. Upala je u talase zadovoljstva koji su se razbijali u nju, daveći sve osim njegovih usta uz njene – istražujući, zahtevajući, proganjajući. Na trenutak se vratila u svest, a kroz glavu joj je sevnulo pitanje: „Šta ja to radim?” Zatim su Brankove snažne šake pale na njenu zadnjicu; stisnuo ju je i snažno privukao sebi. Ona je ponovo utonula u blaženstvo, a pitanje je zauvek nestalo.

Kasnije, kada bi zastao da razmisli o svemu, nikada sebi ne bi mogao da objasni šta se dogodilo. Onaj poljubac u teretani probudio je u njemu nešto hitno i neizbežno. Želju. Glad. Potrebu. Činjenica da je ta sila bila povezana sa njegovom bakom bila je potpuno nebitna. Znao je samo da mora da joj se prepusti. Dok mu je jezik nasrtao na Danicin, a njihove usne se haotično spajale, njegove ruke su klizile od njene zadnjice nagore, ka njenim grudima. Prstima ih je gnječio i stezao, sve dok između njih nije osetio bakine čvrste bradavice.

Štipnuo ih je, a ona je od iznenađenja širom otvorila usta. Zavrteo ih je i povukao, na šta su se njene usne ponovo priljubile uz njegove, još očajničkije nego pre. Vitka šaka prešla je preko njegovih grudnih mišića i struka, sve dok nije prekrila prednji deo njegovog šortsa. Zastala je, a zatim čvrsto obuhvatila njegov debeli, nabrekli polni organ. On je ispustio zvuk u bakina usta, a njena šaka ga je još čvršće stegla.

Povukla ga je i zavrtela, zbog čega su se njegove usne odvojile od njenih, a on je ispustio kratak krik zadovoljstva. Ona je zadovoljno promrmljala, dok joj je druga ruka grozničavo tražila pojas njegovog šortsa. Još jedan potez – i njegov polni organ bio je slobodan. Obe njene ruke su ga zgrabile i uzbuđeno počele da ga povlače. Kada su ruke dodirnule Brankov penis, celo njeno biće prebacilo se u neku višu brzinu. Grudi su joj se naglo dizale, a disanje pretvorilo u isprekidane, snažne dahove. Telo joj je drhtalo. Međunožje joj je gorelo.

Njene grudi – zahvaljujući snažnim, željnim rukama njenog unuka – pretvorile su se u izvor vrele euforije. Stezala je taj veliki organ između svojih dlanova, a on je, činilo se, pulsirao poput električnog kabla. Branko je dahtao kao životinja, a ona mu se pridružila. „Moj… moj”, ponavljalo se u njenoj glavi, sve dok nije provalilo kroz njeno grlo. „Moj… moj… moj”, zakrčala je u ekstazi, povlačeći ukrućenu kurčinu svog unuka.

Branko je zabacio glavu unazad i zastenjao. Ona je naglo primakla usta i počela da ponavlja svoju „mantru” na njegovom znojavom vratu. Njegove ruke su skliznule s njenih grudi, a prsti su mu klizili niz spoljnu stranu njenih butina. Gaćice su joj naglo povučene nadole, a nalet vazduha dodirnuo je njenu vlažnu, pulsirajuću pičku. Ona je uzdahnula, a njen rečnik se promenio. „Da… da… da”, ponavljala je sada, ispuštajući duboke, teške zvukove. „Da-da-da-da-da-da.”

Gurnula je njegov kurac nadole i popela se na njega kao lagana tinejdžerka, a kada je on savio kolena, njegov debeli, glatki vrh kliznuo je u nju. Zamalo je vrisnula dok je on raščinjavao njene vlažne usne. Sručila se na njegove grudi, čvrsto stežući njegova ramena. Kako je njen unuk naprezao svoje snažne butine, njegov debeli, tvrdi polni organ ispunjavao ju je sve više, sve dublje.

Podigla je glavu i zastenjala. Njegove ruke su joj obuhvatile zadnjicu, podižući je nagore, što mu je omogućilo da prodire još dublje u nju. Bila je bukvalno nabijena na njegovu mladu prelepu kurčinu. Zatim, držeći se oko nje a on za njeno golo dupe, počeo je da je podiže i spušta, da je nabija na sebe u ravnomernom ritmu, ulazeći sve dublje. Njegov penis ju je potpuno ispunio, a osećaj rastezanja i klizanja preplavio je čitav njen um, potiskujući svaku svesnu misao daleko.incest baka

Danicina glava se klatila napred-nazad dok je Branko sve brže pokretao svoj polni organ. Uz svaki zamah ispuštao bi kratak zvuk, koji je postajao sve učestaliji i dublji, prelazeći u neku vrstu režanja. Njen um je bio potpuno prazan, dok je njeno telo lebdelo u moru zadovoljstva – svaki nerv je treperio, a svaki mišić drhtao. Branko je čvrsto stisnuo zadnjicu svoje bake i gurnuo kukove nagore, očajnički želeći da je ispuni, da uđe u nju što dublje može.

Nikada ranije nije osetio ništa slično – taj dodir između njegovog penisa i njene pičke – tako klizavo, tesno i vrelo. Bilo je to poput sna u kojem sve brige i sve misli nestaju, ostavljajući za sobom samo dug, talasajući osećaj golicavog zadovoljstva. Baka i unuk su se jebali kao izgladnele zveri, sve dok im se jecanje nije uskladilo u brzini i visini tona, a zatim su oboje širom razjapili usta i čvrsto zatvorili oči.

Tela su im se na trenutak skamenila u zagrljaju, u potpunoj tišini, a onda se iz Brankovog stomaka oteo urlik koji je prohujao kroz njegova usta. Baka se sručila na njega dok je on, u dugim, dubokim trzajima čistog zadovoljstva, praznio sve što je imao u njoj! Trajalo je to i trajalo, količina mlade plodne sperme bila je nečuvena, skoro komična, 30 sekundi on je punio svoju baku.

—-

Danica se probudila na prostirkama u sali za vežbanje, sklupčana pored Branka. Trepnula je i okrenula se na drugu stranu. Ruke su joj klizile uz njegove snažne ruke i preko grudi, a zatim se spustile niz kičmu sve do njegove čvrste zadnjice. Pljesnula ju je jednom, nežno ga poljubila u čelo, a zatim ustala na nesigurne noge. Zaljuljala se i pogledala ga odozgo. „Moj Adonis”, prošaputala je hrapavim, promuklim glasom. „Moj slatki greh.”

Okrenula se i teturajući krenula ka vratima. Branko se kasnije probudio i okrenuo na leđa. Telo mu je bilo potpuno opušteno i zračilo je zadovoljstvom. Protegao se i okrenuo glavu. Bake više nije bilo. Polako, jedna misao je isplivala na površinu. Upravo je jebao svoju baku. Trepnuo je a potom čvrsto zatvorio oči. Da li se to zaista desilo? Kako je mogao? Šta se dogodilo?

Odmahnuo je glavom, pokušavajući da se oslobodi tih pitanja. Setio se kako je ušla u teretanu i posmatrala ga. Setio se kako mu je prišla, dok su joj se bradavice nazirale ispod majice. A ostalo? Mora da je bio san. Teško se uspravio i povukao šorts nagore, pokušavajući da ignoriše svoj iscrpljen opušten kurrac. Nema šanse, ponavljao je sebi. Nema jebene šanse. Bio mu je potreban tuš i malo sna. Teškim koracima krenuo je ka vratima.

Kraj 2 dela

Kliknite OVDE za 1 deo

Inc priče

+ Ostavite komentar