„Možemo li da razgovaramo?“
Došao je u najgorem trenutku. „Šta ima?“ upitah, brzo ponovo nameštajući odeću. Zaista, znala sam da Gospod voli da nas testira, ali ovo je bilo kao kratki kviz iz fizike u 3 ujutru koji će odrediti moju ocenu za ceo život. Ustala sam i sela na ivicu kreveta. Đorđe je seo pored mene. Nisam mogla da pobegnem od činjenice da smo bili u otprilike istim položajima kao i pre nego što sam slomila zglob.
„Izvini što sam… reagovao čudno.“
„U redu je biti tužan“, rekla sam. „Ali ne bi trebalo da dozvoliš da te bivša „proganja“. Možeš mnogo bolje od nje.“ Da li sam u tom trenutku razmišljala o sebi? … Možda? Kao, znala sam da je to glupo, nemoguće, ali kombinacija hormona u mom mozgu izazivala je sve vrste ludih nuspojava. Bila sam iscrpljena i prirodno uzbuđena.
„A ti? Kako je tvoj zglob?“
„Dobro Pulsiranje je konačno prestalo, srećom. Samo… razmišljam o stvarima.“
„O kakvim stvarima?“ upita Đorđe. „Slušaj, znam da ti je poslednjih nekoliko dana bilo teško. Ali ono između mene i Sonje… Ako ništa drugo, to me čini još sigurnijim da radiš pravu stvar. Mislim na čekanje.“
„Ma kao što sam ti rekla, Leonora i ja smo obe dale obećanja jedna drugoj u isto vreme. Čak sam mislila da je ona mnogo jača u ttome od mene. A onda upozna dečka i BAM, nestalo je sve.“
„Hormoni a?“
„Bolje reći napaljenost.“ Moj brat je pocrveneo kada sam upotrebila reč ‘napaljenost’. Bilo je pomalo slatko.
„Pa dobro… Svi smo ponekada, hm, uzbuđeni“, rekao je Đorđe. „Ali mnogi ljudi ne reaguju na to.“
„Razmišljala sam o načinima kako bih mogla, znaš, da ne reagujem. Da ispunim obećanje Bogu i sve to.“
„I da ne budeš napaljena?“ rekao je Đorđe. Oh, sada je bio toliko crven da su ga mogli obesiti iznad ulice da zaustave saobraćaj. 
„Tačno. I obično imam rešenje za to. Ali to rešenje trenutno ne mogu da iskoristim.“
Bio je zbunjen. „Čekaj, nisam baš razumeo. Ne možeš biti napaljena?“
„Obrnuto. Ne mogu biti NE napaljena“, rekla sam i podigla gips kao dokaz.
„Ouu… OOUUU… sad razumem.“ – njegovo rumenilo se još više pojačalo.
Trebalo je da ćutim. Trebalo je da uradim sve što mogu, da smislim bilo kakvu laž koju sam mogla. Ali bilo je nešto tako prirodno u tome da sedim na krevetu i pričam svom bratu, kome sam toliko verovala, o tome kroz šta prolazim. Reči su izlazile lagano, kao da nisu težile gotovo ništa. Pretpostavljam da sam došla do tačke pucanja.
„Dobro, mislim, prošlo je samo nekoliko dana“, rekao je Đorđe. „Siguran sam da ćeš pronaći način da to nekako rešiš ili obuzdaš.“
„Obuzdam? Mora da se šališ.“
„Toliko je loše??“
„O da. Nisi svestan.“
„I nemaš rešenje?“
„Zapravo, imam“, rekla, pogledala ga u oči i uzela ga za ruku.
Usta su mu se otvorila istom brzinom. Bio je šokiran. „Katarina… pobogu…“
„Nemoj. Molim te, nemoj to da radiš. Ne osuđuj me. Šta god da se desilo kada sam se povredila, moraš da priznaš da je barem delimično tvoja krivica. A onda i sve ostalo u vezi ove nedelje i ono što se desilo i danas.“
„Danas?“ upita Đorđe, kao da je zaista zbunjen.
„Ne foliraj se. Znaš na šta mislim. Izvodiš me, paziš na mene kao na princezu, ponašaš se kao da si mi dečko. Znao si tačno šta radiš.“ Đorđe nije ništa rekao. Zurio je u prekrivač. „Dakle, ne možeš da sediš tu i držiš mi govor – „ali mi smo brat i sestra“ ili „mislim da ne bi trebalo to da radiš“. Daj mi onaj drugi govor. Onaj govor „dobrog brata“ gde razumeš kroz šta prolazim i koliko je hrabrosti potrebno da se sve te stvari kažu naglas…“
Pogledali smo se. Oboje smo bili podjednako iznenađeni što sam izgovorila sve te reči. Tada je, moj herojski brat je ustao i pomazio me po obrazima tako nežno da sam zadrhtala. „U redu Katarina, u pravu si. Volim te, ti si moja sestra i voleo bih da ti pomognem. Počastvovan sam što mi dozvoljavaš da budem ovde za tebe.“ Osmehnuo se. Prijateljski i toplo. Divno.
Dah mi je zastao. Telo mi se ukočilo. A onda je moj brat nežno ruke spustio niz moj vrat, grudi, stomak… do šorca. Osećala sam golicanje u stomaku. Veoma brzo, maltene bez moje ikakve pomoću, bila sam gola.
„Izvini što sam… tamo dole…“
„Veoma je lepo“, rekao je Đorđe. „Mislim, video sam samo nekoliko drugih. Osim na internetu. Ali to se ne računa…“
Ne znam da li sam uopšte disala u tom trenutku. Tek sam se navikavala na ideju da je moj brat bio prvi momak koji je ikada video moje tajno mesto, kada je odjednom moj brat postao prvi koji je dodirnuo isto to moje tajno mesto. Nežno je stavio ruku iznad moje ribice. Uplašila sam se.
„Ti, ti… hm, znaš šta da radiš, zar ne?“
„Imam malo prakse“, rekao je Đorđe. Ovog puta mi je uputio drzak osmeh, ali me to uopšte nije uznemirilo. Upravo suprotno, zapravo. „Ali uradiću sve kako mi kažeš. Obećavam.“ Moj brat je spustio dlan, čak mi nije ni razdvojio usne, i pritisnuo je. Trljao je nežno. Bilo je prijatno. Male varnice su sevale kroz moje telo.
Uronio je ruku između mojih usana i prešao prstom kroz njih, nežno ispitujući. To se osećalo zaista lepo. Nimalo strano ili čudno kao što sam se plašila. Gotovo prirodno. Đorđe je istraživao moj seksualni organ, a ja sam stenjala. „Zapamti, učiniću šta god želiš, samo reci“, rekao je Đorđe.
Ne znam šta je očekivao, ali moj sledeći zahtev je definitivno bio drugačiji od onoga što je pretpostavio. „Skini se“, rekla sam brzo i tiho. Njegov dodir je zadrhtao, on je posle nekog vremena ponovo gledao u moje lice a ne u pičku.
„Ne razumem.“
„Nije to neka kao, seksualna stvar. Mislim, sigurna sam da si seksi, samo…“ Pretpostavljam da je bio moj red da lutam. „Čudno se osećam što sam potpuno izložena pred tobom, i nije mi prvi put… a ti potpuno obučen.“
Đorđe je klimnuo glavom, bez reči. Prvo je skinuo majicu i zanemela sam, bio je zategnut sa jakim grudima. Potom je otkopčao kaiš i skinuo pantalone. Njegove noge nisu bile ništa manje impresivne. Debele butine i ispupčeni listovi. Moj brat je bio zgodan. Pastuv. On je sada ostao samo u boksericama.
„Hoćeš i ove da skinem?“ upitao je. Klimnula sam glavom. Govor više nije bio u mojoj veštini. Đorđe je spustio donji veš. Njegova stvar – uspravna, naravno da je bila uspravna – iskočila je. Debela… debela kita. Iskreno, penis mog brata je bio veći nego što sam očekivala. Pardon. Nije penis. Niti bilo šta drugo nego Kurac mog brata. Zurila sam u njega.
„Volim tvoje grudi“, rekao je i prekinuo moje misli. Pogledala sam svoje male sisice, sumnjičavo. „Mislim da su stvarno seksi“, rekao je. 
„I meni… mislim, sviđa mi se tvoja, hm, tvoja stvar“, rekla sam, a onda sam se brzo ispravila. „Mislim, tvoj kurac. Izgleda stvarno, khm, veliko.“
„Onako… mislim da je, znaš, dobre veličine.“
„Skroman si… on je… wow.“
Gledali smo jedno u drugo. Oboje znojavi i zadihani kao da smo trčali danima. Moje telo je bilo vruće. „Hej, Katarina?“
„Da?“
„Pre, kada smo bili u krevetu i kada sam pričao o Sonja? Neposredno pre nego što si slomila zglob?“ rekao je Đorđe.
„Sećam se vrlo dobro.“
„Bila si u pravu. Želeo sam da te poljubim.“
„Znam, bilo je očigledno.“
„Samo, bio sam toliko tužan zbog Sonje, a ti si bila tu za mene. Kao što uvek jesi. I tada sam shvatio koliko te volim. Koliko si lepa, divna i posebna. Moje telo je preuzelo kontrolu. Nisam razmišljao. Žao mi je.“
„U redu je. I ti meni mnogo nedostaješ. Bio si odsutan toliko dugo i, da, još uvek razgovaramo onlajn i tako to, ali nije isto. Ti si mi najbolji prijatelj Đorđe. Bilo je teško kad si se vratio. Ne zato što si ovde, već zato što znam da ćeš ponovo otići.“
„Vratiću se“, rekao je Đorđe. Nagnuo se napred. Njegovo lice je bilo tačno iznad mog. Osetila sam kako se njegovo golo telo obavija oko mog. Naše usne su se dodirnule. Kao što sam rekla, imala sam nekoliko potpuno čednih poljubaca koji nisu vodili nikuda. Mali ukradeni poljupci koje, gledajući unazad, moji bivši nikada nisu zaslužili.
Čim je moj brat stavio svoje usne na moje, bilo je kao toplo zujanje koje se proširilo po celom mom telu. Hiljadu peckajućih uboda pčela koji su mi naježili dlačice na rukama, a moja mala uska nevina pica počela je da curi obilnim sokovima. Đorđe me je poljubio i osetila sam vrtoglavicu od toga koliko mi se svet prevrnuo. Uzvratila sam mu poljubac. Ruke oko njegovog vrata. Držeći se. Želela sam da budem bliže. Pritisnula sam jezik na njegova usta, a on se otvorio.
Naši jezici su se uvijali, gladno. Moje zategnute bradavice golicale su mu dlačice na grudima. Tvrdoća mog brata pritisnula je moju vaginu. Pritisnuli smo se jedno o drugo. Iskonski. Konačno, Đorđe je prekinuo poljubac. Zadihano. Lizao mi je vrat i pronašao moje male grudi. Brzo sam shvatila da se moj brat nije šalio kada je rekao da voli moje grudi. Obožavao ih je, kao da su najlepše stvari na svetu. Sisao je i grickao moje bradavice. Ako mi je telo ranije gorelo, sada je to bio požar.
„Trebalo bi da prestanemo sada“, rekao je. „Pre nego što odemo predaleko.“
„U redu. U pravu si“, rekla sam i gurnula mu kurac nadole dok se glavić nije smestio uz moj otvor. Zamalo nisam svršila odmah. „Samo me malo trljaj. Molim te… Možeš me trljati. Ne želim ništa da rizikujemo.“
„Definitivno ne“, rekao je. 
Taj slavni, ogroman kurac je iskliznuo napred. Samo vrh. Osetila sam kako se moj otvor bolno širi da bi ga pustio unutra. Klizio je napred. Nežno. „Samo treljaj. Polako… svršiću, samo polako. Uhhh kako si jebeno velik.“
„Sviđa ti se moj kurac?“ – pitao je i iz nekog razloga zasmejali smo se.
„Da Đorđe, veoma mi se sviđa tvoj kurac. Zadovoljan?“
Osetila sam pritisak u sebi. Duboko. Zidovi moje vagine su se grčevito držali za bratovljev kurac. Zarila sam nokte u njegova leđa. Đorđe se nije ni trznuo. Zaustavio se na pola puta. Samo sam ja mogla tačno da osetim gde je njegov kurac nestao.
„Ja… ja …. Moraću da guram“, rekao je Đorđe.
„Znam bato… znam“, rekla sam i osmehnula se.
Đorđe je zastenjao. Ja sam vrisnula. Moj brat me je zaista slomio. Oboje smo ležali povezani. Intimni na način koji nikada nisam verovala da ćemo biti. Čvrsto i toplo. Klizavo. Zadihano. Zamišljala sam da ću u tom trenutku imati sve vrste emocija: ljutnju, uznemirenost, strah. Bilo šta od toga. Ali, na svoje iznenađenje, otkrila sam da ništa od toga nije bilo tamo. Umesto toga, osećala sam se divno. Kao da je Đorđeova ljubav zračila iz njega i čvrsto me obavijala. Utešno i neverovatno, sve u isto vreme.
„Volim te“, rekla sam bratu.
Poljubio me je. „I ja tebe volim“, rekao je.
„Hoćeš li malo da se pomeriš?“ upitala sam, oklevajući.
„Želiš da te tucam?“
„Pa već si u meni, zar ne?“- Zlobno sam se osmehnula.
Oh, bila sam više nego spremna. Đorđe se povukao a potom kliznuo napred. Malo je bolelo, ali drugi osećaj je sve to nadjačao. Zadovoljstvo. Divno, magično, neshvatljivo zadovoljstvo. Mogla sam da osetim svaku venu i izbočinu na bratovljevom kurcu. Glavić njegovog kurca prodirao je u moje dubine. Bila sam potpuno pod Đorđezovom kontrolom i volela sam to više od svega što sam ikada doživela. 
Đorđe je počeo da se kreće brže. Životinjski nagon nas je oboje savladao. Tada je pšolizao vrhove svoja dva prsta i spustio ih da protrlja moj klit. Vrisnula sam! „Katarina. Približavam se… Približavam se.“ Nisam ni razmišljala o tome da je moj brat bio bez kondoma u mom nezaštićenom tunelu. Pomisao da sam plodna nije mi pala na pamet. U tom trenutku, dok smo brat i ja vodili ljubav u krevetu iz mog detinjstva, nije mi palo na pamet da ćemo zajedno napraviti bebu.
Đorđe se osećao tako dobro. „Svrši Đorđe“, rekla sam.„Svrši u mene.“
Njegovo lice se namrštilo. Obrve su mu se sklopile. Oči su mu se prevrnule. Drapao mi je klitoris najjače što je mogao. Negde u tom prelazu, moj brat i ja smo prestali da vodimo ljubav i počeli da se jebemo. Moj stariji brat me je jebao. Žestoko. Krevet je stenjao i škripao. Naši kukovi su se udarili jedan o drugi. Eksplozija se gradila u meni, rasla. Orgazam je počeo na mom klitorisu, penjao se kroz moje kukove. Moj stomak. Moje ruke.
„O Bože“, zacvilila sam. Jer, naravno, koga bih drugog prizvala u tom trenutku? Koga bih drugog molila za oproštaj za svoje prekršeno obećanje? Pička je tako snažno zgrabila njegov kurac, kao da pokušava da ga otkine. Đorđe se trznuo. Izgovorio je moje ime, a zatim se smirio. Nešto vruće i vlažno je prsnulo u meni. Šta god da sam očekivala da se desi, neshvatljivo se utrostručilo u snazi. Vrisnula sam. Usta otvorena. Telo napeto i drhtavo. Moj brat je svršio u mene. Njegova sperma je prsnula u meni.
Dahtala sam. Tražila sam bratovo lice. Đorđe me je pogledao. Ogroman, šašavi osmeh. Poljubili smo se. Jasno sam podigla levu ruku, tako da je Đorđe mogao da je vidi. Skinula sam prsten nevinosti. Zatim sam ga bacila preko sobe. Udario je u zid tako jako da još uvek ima udubljenje gde je napukla boja.
***
Možda nisam zatrudnela od tog prvog puta. Ali, istina je bila da je bilo stotine drugih prilika. Na kraju krajeva, naši roditelji su bili odsutni. Dovoljno vremena da Đorđe i ja istražimo tela jedno drugom. Postoji mnogo položaja koje možete isprobati, čak i sa slomljenim zglobom. Moj brat i ja smo se pobrinuli da temeljno eksperimentišemo sa svakim od njih. Znate, za svaki slučaj. 
Moji roditelji su se vratili kući sa putovanja i ubrzo sam skinula gips. Posle toga sam svakodnevno svršavala na bratovljev kurac. Nismo stali. Ni kada smo oboje otišli na fakultet. Ni kada nas je cimerka uhvatila u krevetu u studentskom domu. Ni kada sam prvi put propustila menstruaciju. Ili drugi put. Kada sam došla kući za praznike sa nabreklim stomakom. Rekla sam roditeljima da sam imala pijanu nezgodu sa nekim dečkom iz studentskog doma.
Iskreno, ne mislim da su mi verovali. Đorđe i ja nismo baš pazili na svoje aktivnosti. Mislim da smo nekako želeli da nas uhvate. Naravno, mama i tata nisu bili srećni zbog svega toga. Trudna ćerka studentskih godina, bez dečka na vidiku. Ali ni oni nisu znali šta da rade povodom toga. Na kraju, laž je poslužila svim našim svrhama, pa smo je ostavili tako.
Noć nakon što sam predstavila svoju trudnu verziju roditeljima, sastala sam se sa Leonorom prvi put od leta. Nisam morala da joj pokažem da je moj prsten nevinosti odavno nestao. Samo sam pokazala na svoj stomak. Moje dete. Moje obećanje ljubavi mog života, mom budućem mužu – mom bratu. Momku koji me je bukvalno slomio!
Kraj.
OVDE je 2 deo priče, komentarišite. Hvala.

+ Još uvek nema komentara, budite prvi koji će dati svoje mišljenje
Dodajte svoje mišljenje